3D pisači odavno više nisu tehnologija rezervirana samo za specijalizirane laboratorije i industriju. Sve su dostupniji školama, edukacijskim centrima, prostorima za stvaranje (eng. makerspaces) i ostalim organizacijama koje se bave poučavanjem, a njihove mogućnosti otvaraju zanimljiv prostor za učenje kroz stvaranje, eksperimentiranje, popravljanje i ponovno korištenje predmeta.
Povezivanje novih tehnologija, obrazovanja i održivosti bilo u središtu Erasmus+ tečaja „3D Printing and Maker Culture for a Sustainable World“, održanog od 27. srpnja do 1. kolovoza 2026. u Valletti na Malti, na kojem je sudjelovala Lea Trojnar Mustak.
Prvog dana sudionici tečaja predstavljali su sebe i organizacije iz kojih dolaze.
Sudjelovanje na tečaju ostvareno je u okviru projekta Aurora znanja, koji TICM provodi u sklopu programa Erasmus+, Ključne aktivnosti 1 – mobilnost u svrhu učenja za pojedince. Svrha projekta je kroz međunarodne mobilnosti jačati kompetencije djelatnika TICM-a za razvoj i provedbu kvalitetnih i suvremenih edukacijskih programa te primjenu novih pristupa i metoda u obrazovanju odraslih.
Tema tečaja bila je puno šira od samog upoznavanja s 3D tehnologijom, s polazištem u kulturi stvaranja (tzv. maker culture), koja potiče znatiželju, praktičan rad, eksperimentiranje, razmjenu znanja i spremnost da se stvari poprave, prilagode ili prenamijene umjesto da ih se jednostavno odbaci. Takav repair & reuse način razmišljanja prirodno se povezuje s načelima kružnog gospodarstva i održivosti te istodobno predstavlja vrlo zahvalan pristup učenju.
Voditelj tečaja g. Nikolaus Conrad, vrlo je iskusan u obrazovanju djece i odraslih.
Sudionici su se upoznali s različitim vrstama 3D pisača, njihovim mogućnostima, prednostima i ograničenjima te područjima njihove primjene. Obrađen je cijeli proces 3D printanja – od ideje i izrade digitalnog modela, preko pripreme datoteke za ispis, do samog procesa izrade fizičkog predmeta. Pritom se raspravljalo i o tome kako odabrati odgovarajuću vrstu pisača i materijala s obzirom na potrebe korisnika, odnosno obrazovne ustanove.
Jedan od praktičnih alata korištenih tijekom tečaja bio je Tinkercad, Autodeskova internetska platforma za jednostavno 3D modeliranje. Zbog intuitivnog sučelja i mogućnosti slaganja složenijih modela kombiniranjem osnovnih geometrijskih oblika posebno je prikladna za početnike i obrazovni rad. Nastavnicima omogućuje i organiziranje rada s grupama učenika, zbog čega predstavlja dobar prvi korak za ustanove koje tek žele uvesti 3D modeliranje u svoje programe.
Sudionici su se upoznali i s nizom naprednijih programa za modeliranje. Među njima su Fusion 360, koji pruža znatno šire mogućnosti za tehničko i precizno 3D projektiranje, te OnShape, alat koji omogućuje rad izravno putem internetskog preglednika i suradnju više korisnika. Predstavljeni su i FreeCAD, besplatno rješenje otvorenog koda, te Blender, vrlo snažan alat koji, osim 3D modeliranja, omogućuje izradu složenijih vizualnih modela i sadržaja. Na taj su način sudionici mogli usporediti različite mogućnosti i procijeniti koji alati imaju smisla za početnike, a koji za naprednije korisnike i specifičnije obrazovne programe.
Zajednička fotografija sudionika tečaja.
Posebna faza procesa odnosi se na pripremu izrađenog 3D modela za sam ispis. U tu se svrhu koriste tzv. sliceri, programi koji digitalni model pretvaraju u niz slojeva i upute koje 3D pisač može interpretirati. Na tečaju je, među ostalim, predstavljen Orca Slicer, uz napomenu da različiti proizvođači 3D pisača često nude i vlastiti softver za pripremu ispisa. Time je dodatno naglašeno da nabava 3D pisača ne završava izborom samog uređaja, već je važno razmišljati o cijelom sustavu – softveru, materijalima, održavanju i podršci.
Sudionici su radili i s xTool tehnologijama i alatima za pripremu sadržaja za lasersko rezanje i 3D printanje. Lasersko rezanje proširuje mogućnosti izrade jer omogućuje vrlo precizno rezanje i graviranje materijala poput drva i drugih pločastih materijala. U praktičnom radu posebna se pozornost posvećivala pripremi odgovarajućeg dizajna prije slanja na uređaj, čime se dobro ilustrirao cijeli proces od digitalne ideje do fizičkog proizvoda.
Predstavljeni su i drugi alati koji mogu biti korisni unutar Maker okruženja. Affinity je spomenut kao alat za vektorsko uređivanje sadržaja, što je posebno korisno kod pripreme grafike za lasersko rezanje i graviranje. Razgovaralo se i o novijim alatima koji koriste umjetnu inteligenciju, primjerice Meshy.ai, kao i platformama poput Hugging Facea i Pinokija, koje omogućuju upoznavanje s različitim AI modelima i njihovim mogućnostima. Cilj nije bio detaljno ovladati svakim pojedinim programom, već upoznati spektar raspoloživih tehnologija i razumjeti gdje bi se pojedini alat mogao smisleno koristiti u obrazovanju.
Posebno vrijedan dio programa bile su konkretne rasprave o tome koja je tehnologija doista primjerena pojedinoj obrazovnoj ustanovi. Najskuplji ili tehnološki najnapredniji uređaj nije nužno i najbolji izbor. Pri odabiru je potrebno uzeti u obzir dob i potrebe korisnika, raspoloživi prostor, sigurnost, proračun, jednostavnost korištenja, dostupnost materijala, ali i mogućnost održavanja i lokalne tehničke podrške. Raspravljalo se, primjerice, o tome da dostupnost servisa i podrške u blizini ustanove može biti jednako važan kriterij kao i tehničke karakteristike samog uređaja.
Važno mjesto u programu zauzela je i tema prostora za stvaranje (eng. makerspace), odnosno okruženja u kojima se učenje odvija kroz praktičan rad, eksperimentiranje i zajedničko rješavanje problema. Jedna od ključnih poruka tečaja bila je da pri njihovu osmišljavanju na prvom mjestu trebaju biti ljudi i filozofija učenja, a tek zatim tehnologija. Makerspace stoga ne čini zbirka skupih uređaja, nego način na koji se oni koriste za poticanje znatiželje, kreativnosti, suradnje i samostalnog rješavanja problema.
Pri osmišljavanju takvog prostora potrebno je definirati njegovu svrhu, uključiti zajednicu budućih korisnika, osmisliti prostor, osigurati sredstva, odabrati odgovarajuću opremu te uspostaviti jasna pravila sigurnosti. Sigurnost je tijekom tečaja posebno naglašavana kao temelj korištenja Maker tehnologija, osobito kod rada s laserima, alatima, zagrijanim dijelovima 3D pisača i različitim materijalima.
Pogled na Vallettu iz zgrade u kojoj se održavao tečaj.
Održivost se pritom nije obrađivala samo teorijski. Kroz praktične zadatke sudionici su promišljali kako dizajnom i tehnologijom utjecati na ponašanje ljudi, smanjiti količinu otpada i predmetima produžiti životni vijek. Stvaralački pristup korisnike potiče da umjesto kupnje novog proizvoda najprije pokušaju pronaći način za popravak, prilagodbu ili novu namjenu postojećeg. 3D pisač tako može poslužiti za izradu zamjenskog dijela za predmet koji bi inače završio kao otpad.
Jedan od zadataka odnosio se, primjerice, na promišljanje dizajna koša za otpad koji bi korisnike mogao potaknuti na pravilnije recikliranje. Takve vježbe pokazale su kako tehnologija, dizajn i razumijevanje ponašanja korisnika mogu zajedno pridonijeti održivijim praksama.
Znanja i iskustva stečena na tečaju bit će prenesena i na ostale članove TICM-ova tima te korištena u osmišljavanju i provedbi novih radionica i edukacijskih programa. Poseban naglasak bit će na povezivanju tehnologije i održivosti, odnosno na praktičnim načinima na koje alati poput 3D printanja, digitalnog dizajna i sličnih tehnologija mogu pridonijeti popravljanju, ponovnoj uporabi, smanjenju otpada i odgovornijem korištenju resursa. Tehnologija time prestaje biti sama sebi svrhom i postaje konkretan alat za primjenu načela smanjenja potrošnje, ponovne uporabe i recikliranja.
Upravo je to jedna od najvažnijih poruka tečaja – tehnologija sama po sebi nije ni održiva ni neodrživa; vrijednost dobiva načinom na koji je koristimo. Povezivanjem digitalnih vještina, praktičnog stvaranja i načela kružnog gospodarstva ona može postati vrlo učinkovit alat za razvoj održivijih navika i načina razmišljanja.
