Novosti

Kao dio projekta Polaris znanja financiranog iz Erasmus + programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport kao dio ključne aktivnosti 1: Mobilnost u svrhu učenja za pojedince, direktor TICM-a Ivan Plačko sudjelovao je u seminaru pod nazivom „Podučavanje za 21. stoljeće – uključivo obrazovanje, STEAM i multisenzorno učenje“  održanom od 19. do 23. kolovoza 2024. godine u Krakovu u Poljskoj. Strukturirani seminar pružio je sveobuhvatni uvid u načine za integraciju uključivog obrazovanja, STEAM-a i multisenzornih nastavnih tehnika u obrazovne programe. Edukaciju je vodila Barbara Funken iskusna edukatorica i vlasnica Funken Instituta koji se bavi obrazovanjem učitelja te pripremom i provedbom Erasmus+ projekata, a seminar se održao u prostorima Pučke osnovne škole i srednje škole Sióstr Prezentek w Krakowie. Stečeni uvidi će se primijeniti kod osmišljavanja i provedbe obrazovnih programa TICM-a za različite ciljne skupine.

Slika 1. Ulaz u Pučku osnovnu školu i srednju školu Sióstr Prezentek w Krakowie

Slika 2. Hodnik Pučke osnovne škole i srednje škole Sióstr Prezentek w Krakowie

Prvi dan seminara bio je posvećen uvodu u uključivo obrazovanje. Rezultati novijih znanstvenih istraživanja ukazuju da učenici u uključivoj učionici uče više. Učenici s posebnim potrebama postižu više i mogu poboljšati svoje akademske, ali i socijalne vještine kroz uključivo obrazovanje dok učenici bez posebnih potreba pokazuju pozitivniji stav prema vršnjacima. Uz to, učenici uče više međusobno si pomagati i pokazuju više tolerancije. Učitelji koji žele efektivno podučavati na uključiv način moraju razumjeti razlike među učenicima i imati pozitivan stav te moraju planirati podučavanje na način da svi učenici mogu naučiti nešto primjenom ovog pristupa. Strategije i metode poučavanja za uključivo obrazovanje važne su za uspješnu nastavu i rad s različitim ili heterogenim skupinama.

Kod osmišljavanja programa uključivog obrazovanja potrebno je voditi računa o sljedećim principima:

1. Individualizirana nastava: Prilagodba kurikuluma: Edukatori bi trebali prilagoditi kurikulum različitim potrebama učenika. To uključuje stvaranje diferenciranih nastavnih planova koji uzimaju u obzir različite stilove učenja, brzinu učenja i interese učenika; Korištenje raznovrsnih nastavnih metoda: Treba primijeniti različite nastavne metode i alate, poput grupnog rada, projekata, učenja kroz igru i iskustvenog učenja, omogućujući svakom učeniku da pronađe najefikasniji način učenja za sebe.
2. Stvaranje podržavajućeg školskog okruženja: Pružanje emocionalne podrške: Potrebno je izgraditi pozitivnu atmosferu u kojoj se učenici osjećaju prihvaćeno, poštovano i sigurno. Važno je da edukatori pokažu empatiju, budu strpljivi i podrže učenike u prevladavanju poteškoća; Suzbijanje diskriminacije: Obrazovanje protiv diskriminacije, koje učenike uči poštovanju različitosti i suprotstavljanju isključivanju, ključan je element u izgradnji uključive školske zajednice.
3. Suradnja s roditeljima i stručnjacima: Redovita komunikacija s roditeljima: Suradnja s roditeljima/starateljima je ključna za uspjeh uključivog obrazovanja. Potrebno je redovito informirati roditelje/staratelje o napretku i izazovima učenika te ih uključiti u obrazovni proces; Konzultacije sa stručnjacima: Suradnja s psiholozima, defektolozima, logopedima i drugim stručnjacima pomaže u boljem razumijevanju potreba učenika i prilagodbi obrazovnih aktivnosti.
4. Prilagodba prostora i obrazovnih materijala: Prilagodba infrastrukture: Škola bi trebala biti prilagođena potrebama svih učenika, uključujući one s invaliditetom. To uključuje fizičke prilagodbe poput rampi, dizala i dostupnosti pomoćne tehnologije.; Obrazovni materijali: Treba koristiti raznovrsne obrazovne materijale (npr. tekstove u različitim formatima, multimedijalne alate) prilagođene individualnim potrebama učenika, poput velikog tiska, audioknjiga ili materijala na Brailleovom pismu.
5. Poticanje suradnje među učenicima: Učenje kroz suradnju: Treba stvarati prilike za rad u mješovitim skupinama gdje učenici mogu učiti jedni od drugih i međusobno se podržavati, pomažući u izgradnji odnosa i jačanju osjećaja zajedništva; Promicanje međusobne podrške: Treba poticati učenike da pomažu jedni drugima.
6. Kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika: Trening: Edukatori bi trebali redovito sudjelovati u obukama uključivom obrazovanju kako bi bili u toku s najnovijim metodama i alatima koji podržavaju uključivu nastavu.; Razmjena iskustava: Stvaranje prostora za razmjenu iskustava s drugim edukatorima, rasprave i analize slučajeva može pomoći u učinkovitijoj primjeni načela uključivog obrazovanja.
7. Praćenje i ocjenjivanje napretka: Procjena napretka: Treba redovito pratiti napredak svih učenika, uključujući one koji se suočavaju s izazovima, kako bi se brzo odgovorilo na njihove obrazovne potrebe; Prilagodba strategija: Na temelju redovitih procjena, treba prilagoditi nastavne strategije kako biste bolje podržali razvoj svakog učenika.

Uključivo obrazovanje primjenjuje se kod sljedećih skupina učenika:

• Učenici s invaliditetom: Fizički invaliditet: Učenici s problemima mobilnosti, oštećenjem vida ili sluha, ili drugim tjelesnim stanjima koja zahtijevaju prilagodbe kao što su pomoćni uređaji, pristupačne učionice ili prilagođeni materijali; Intelektualni i razvojni poremećaji: Učenici s poremećajima poput Downovog sindroma, poremećajem iz spektra autizma (ASD) ili intelektualnim teškoćama, koji mogu trebati prilagođene obrazovne materijale i individualiziranu podršku; Poremećaji u učenju: Učenici s disleksijom, diskalkulijom, disgrafijom ili drugim teškoćama u učenju koje utječu na vještine čitanja, pisanja ili matematike.
• Učenici s posebnim obrazovnim potrebama (SEN): Poremećaji u ponašanju i emocionalni poremećaji: Učenici koji se nose s ADHD-om, anksioznošću, depresijom ili drugim mentalnim zdravstvenim problemima koji mogu utjecati na njihovo ponašanje i učenje; Daroviti i talentirani učenici: Učenici koji su napredni u određenim područjima i zahtijevaju izazovnije ili diferencirane upute kako bi ostali angažirani i stimulirani.
• Učenici iz raznolikih kulturnih i jezičnih sredina: Učenici koji uče na jeziku koji im nije materinji: Ovi učenici mogu zahtijevati dodatnu jezičnu podršku, kulturno osjetljive nastavne prakse i materijale koji odražavaju njihovu kulturnu pozadinu.
• Učenici iz socioekonomski ugroženih sredina: Učenici iz siromašnih obitelji: Ovi učenici možda nemaju pristup resursima kao što su knjige, tehnologija ili stabilno stanovanje, što može utjecati na njihovu sposobnost uspjeha u školi. Nastavnici bi trebali razmotriti pružanje dodatne podrške i pronalaženje načina za popunjavanje nedostatka resursa.
• Učenici s različitim stilovima učenja: Vizualni, auditivni i kinestetički učenici: Učenici koji najbolje uče kroz različite modalitete. Uključivo obrazovanje podrazumijeva korištenje raznih nastavnih metoda kako bi se prilagodili ovim različitim preferencijama u učenju.
• Učenici s kroničnim bolestima: Učenici koji se nose s kroničnim zdravstvenim stanjima (npr. dijabetes, astma, epilepsija) mogu zahtijevati fleksibilna pravila prisustva, dodatno vrijeme za zadatke ili posebne medicinske prilagodbe.
• Učenici s potrebama za mentalnim zdravljem / Učenici koji proživljavaju traumu ili stres: Ovi učenici mogu imati poteškoća s fokusiranjem, obradom informacija ili društvenom interakcijom. Edukatori bi trebali biti svjesni znakova traume i pružiti podržavajuće i razumijevajuće okruženje.

Nakon teoretskog uvoda napravljena je radionica cilj koje je bio identificiranje barijera za uključivost i osmišljavanje uspješne uključive obrazovne prakse temeljem čega je trebalo razviti  konture uključivog plana edukacije.

Slika 3. Učionica u kojoj se održavao seminar

Drugi dan seminara bio je posvećen integraciji STEAM-a u uključivo obrazovanje. STEAM (znanost, tehnologija, inženjerstvo, umjetnost i matematika) je obrazovni pristup koji integrira ove discipline kako bi potaknuo inovativno i kritičko razmišljanje kod učenika. Ovaj pristup nije samo usmjeren na stjecanje tehničkog znanja, već i na razvoj kreativnosti, rješavanje problema te suradnju. Kroz STEAM, učenici uče kako primijeniti znanje u stvarnim situacijama, čime se potiče njihova sposobnost prilagodbe i inovacije. Važnost STEAM-a u edukaciji leži u pripremi učenika za izazove budućnosti. U svijetu koji se brzo mijenja i postaje sve više tehnološki orijentiran, vještine koje učenici stječu kroz STEAM programe omogućuju im da budu konkurentni i uspješni u različitim područjima. Osim toga, STEAM potiče interdisciplinarno učenje, omogućujući učenicima da vide povezanost između različitih znanstvenih i umjetničkih disciplina, čime se širi njihov pogled na svijet i način razmišljanja.

Na seminaru su demonstrirane STEAM aktivnosti za razne skupine učenika, a praktičan rad se fokusirao na osmišljavanje STEAM projekata za učenike i prevazilaženje izazova u STEAM edukaciji. Inkluzivna STEAM edukacija pruža priliku svim učenicima, bez obzira na njihove sposobnosti, da sudjeluju u dinamičnom procesu učenja koji obuhvaća znanost, tehnologiju, inženjerstvo, umjetnost i matematiku. Međutim, kako bi se osigurala potpuna uključenost svih učenika, važno je prevladati niz izazova. U radu su korišteni alati za podučavanje kao što su Plickers, Actionbound i Merge EDU.

Slika 3. Kreiranje online kviza bio je jedan od brojnih praktičnih zadataka koje je trebalo izvršiti tijekom seminara.

Slika 4., 5. i 6. – Korištenje alata Merge EDU

Treći dan seminara bio je posvećen primjeni multisenzornih tehnika učenja u uključivoj edukaciji.

Multisenzorne tehnike učenja predstavljaju inovativan pristup koji koristi više osjetila kako bi se poboljšalo učenje i zadržavanje informacija. Ovaj pristup uključuje kombinaciju vizualnih, auditivnih, taktilnih i kinestetičkih elemenata kako bi se potaknula različita područja mozga. Multisenzorne tehnike su posebno korisne za djecu s disleksijom, ali su se pokazale efikasnim za sve učenike, jer omogućavaju dublje razumijevanje i dugoročnije pamćenje gradiva. Ove tehnike podržavaju različite stilove učenja i mogu značajno povećati motivaciju i angažiranost učenika. Ovakav tip učenja temelji se na znanstvenim spoznajama o tome kako ljudski mozak obrađuje i pohranjuje informacije. Naime, različiti dijelovi mozga specijalizirani su za obradu različitih vrsta senzornih informacija—vid, sluh, dodir i pokret. Kada učenje uključuje više osjetila, ove regije mozga rade zajedno, stvarajući jače i kompleksnije mreže neuronskih veza. Jedan od ključnih principa iza multisenzornog učenja je tzv. “multimodalna integracija”. Ovo je proces u kojem mozak kombinira informacije iz različitih osjetila, što rezultira dubljim i potpunijim razumijevanjem. Primjerice, kada osoba čuje i vidi određeni pojam, mozak stvara bogatiju i trajniju memorijsku sliku nego kada se informacija prima samo jednim putem.

Istraživanja pokazuju da multisenzorno učenje može poboljšati pamćenje, povećati brzinu učenja i poboljšati opće razumijevanje informacija. To je posebno korisno za osobe s različitim stilovima učenja, kao i za one s poteškoćama u učenju poput disleksije, jer omogućava korištenje jačih senzornih kanala kako bi se kompenzirale slabosti u drugim područjima.

Multisenzorne strategije za uključivo učenje dizajnirane su kako bi omogućile pristup obrazovanju svim učenicima, uključujući one s različitim stilovima učenja i posebnim potrebama. Ove strategije koriste više senzora—vid, sluh, dodir, i pokret—kako bi se olakšalo učenje i poboljšalo razumijevanje. Neke od ključnih multisenzornih strategija za inkluzivno učenje su:

1. Vizualna podrška – Korištenje slika, grafova, i dijagrama: Vizualni prikazi pomažu učenicima da bolje razumiju i zapamte informacije. Ova strategija je korisna za učenike koji imaju poteškoće s obradom pisanog ili verbalnog sadržaja.; Boje i simboli: Različite boje ili simboli mogu se koristiti za naglašavanje ključnih informacija, olakšavajući učenje učenicima s disleksijom ili ADHD-om.; vizualni alati koji se mogu koristiti su: interaktivne ploče: Ove ploče omogućuju kombinaciju vizualnog i taktilnog učenja, jer učenici mogu crtati, pisati i manipulirati sadržajem na ekranu.; grafički organizatori: Dijagrami poput mentalnih mapa, Vennovih dijagrama i tablica pomažu učenicima da organiziraju informacije na vizualan način.; Flomasteri u boji i plakati: Koriste se za isticanje ključnih informacija i stvaranje vizualnih pomagala koja pomažu u boljem razumijevanju gradiva.
2. Auditivne metode – Učenje kroz pjesme ili ritmičke izreke: Korištenje glazbe i ritma pomaže učenicima da zapamte informacije. Ovo je posebno korisno za učenike koji uče bolje kroz slušni kanal.; Alati koji se mogu koristiti su: audioknjige i snimljeni materijali: Ovi resursi su korisni za učenike koji bolje uče slušajući. Audioknjige, podcasti, i snimke lekcija pružaju alternativni način za pristup gradivu.; glazbeni alati: Uvođenje glazbe ili ritma u proces učenja može pomoći u memoriranju i razumijevanju informacija, primjerice kroz pjesme koje se koriste za učenje abecede ili brojeva.
3. Taktilne aktivnosti – Korištenje manipulativnih materijala: Uključivanje objekata koje učenici mogu dodirivati, kao što su modeli, blokovi, ili slova od filca, pomaže učenicima da fizički osjete koncepte koje uče.; Taktilni alati su: manipulativni materijali: Alati kao što su blokovi, geometrijski oblici, modeli ili slova od plastike omogućuju učenicima da fizički istražuju pojmove koje uče.; materijali za pisanje dodirom: Ploče s pijeskom, glinom ili taktilne ploče omogućuju učenicima da pišu i crtaju koristeći dodir, što je korisno za učenje slova i brojeva.
4. Kinestetičke metode – Učenje kroz pokret: Integriranje pokreta, poput hodanja dok se izgovaraju riječi ili korištenje gesta za predstavljanje pojmova, pomaže učenicima koji uče kroz fizičku aktivnost.; Taktilni alati su: obrazovne igre i simulacije: Igre koje zahtijevaju fizičko sudjelovanje učenika, kao što su igre memorije, pomažu učenicima da uče kroz pokret.; Aktivnosti s pokretom: Alati poput traka za skakanje, lopti ili podloga za igru omogućuju učenicima da uče kroz fizičke aktivnosti koje uključuju cijelo tijelo.; aktivne pauze: Uvođenje kratkih fizičkih aktivnosti tijekom učenja može pomoći u održavanju pažnje, posebno kod učenika s poremećajem pažnje ili hiperaktivnošću.
5. Integracija tehnologije – Interaktivne ploče i digitalni alati: Ovi alati omogućuju kombinaciju vizualnih, auditivnih i taktilnih elemenata, stvarajući dinamično okruženje za učenje.; Digitalni alati koji se mogu koristiti su: aplikacije za učenje: Aplikacije poput “Khan Academy”, “Duolingo” i “Quizlet” nude multisenzorno iskustvo kombinirajući vizualne, auditivne i interaktivne elemente.; softver za stvaranje sadržaja: Alati kao što su “Canva” ili “Prezi” omogućuju učiteljima i učenicima da kreiraju vizualno atraktivan i interaktivan obrazovni sadržaj.; VR (Virtualna stvarnost) i AR (Proširena stvarnost): Ove tehnologije omogućuju učenicima da se urone u virtualne svjetove gdje mogu istraživati i učiti kroz interakciju s okolinom.; prilagodljivi softveri: Softveri koji prilagođavaju sadržaj prema potrebama učenika mogu pružiti personalizirano multisenzorno iskustvo.
6. Kooperativno učenje – Rad u grupama: Grupni rad omogućuje učenicima da koriste različite senzorne kanale kroz diskusiju, suradnju i razmjenu ideja. Ovo potiče socijalnu interakciju i integraciju svih učenika. Neki od alata za grupno učenje su: kolaborativne platforme: Alati kao što su “Google Workspace” ili “Microsoft Teams” omogućuju učenicima suradnju u stvaranju i dijeljenju resursa, potičući interakciju kroz različite senzorne kanale.; radionice i grupne aktivnosti: Fizičke ili digitalne radionice koje uključuju zajedničko rješavanje problema i kreativne projekte.
7. Ponavljanje i primjena u različitim kontekstima – Ponavljanje kroz različite senzorne kanale: Ponovno izlaganje informacijama kroz različite metode (slušanjem, gledanjem, dodirom) pojačava učenje i osigurava dublje razumijevanje.; Praktične aktivnosti i simulacije: Učenici mogu koristiti naučene informacije u stvarnim ili simuliranim situacijama, čime se povećava njihovo razumijevanje i sposobnost primjene znanja.

Primjenom ovih multisenzornih strategija, obrazovni sustavi mogu osigurati inkluzivno okruženje koje odgovara potrebama svih učenika, potičući njihov razvoj i uspjeh u učenju.

Uz teoretski dio seminara, praktični rad je uključio osmišljavanje multisenzornih planova učenja i testiranje nekih od alata za multisenzorno učenje.

Slike 7. i 8. Simulacija igre Križić-kružić za slijepe bila je jedna od zanimljivijih vježbi.

Tema četvrtog dana seminara bio je holistički pristup obrazovanju. Koji se temelji se na ideji da se učenici trebaju razvijati kao cjelovite osobe, uzimajući u obzir njihove intelektualne, emocionalne, socijalne, fizičke i duhovne aspekte. Ovaj pristup naglašava važnost uravnoteženog razvoja svih aspekata osobnosti, a ne samo akademskih postignuća. Cilj je stvoriti okruženje u kojem učenici mogu rasti i učiti kroz iskustva koja su usmjerena na razumijevanje sebe i svijeta oko sebe. Holistički pristup također potiče suradnju, kreativnost i kritičko razmišljanje, te nastoji povezati obrazovanje s realnim životnim iskustvima, kako bi učenici razvili vještine i vrijednosti koje će im koristiti u svakodnevnom životu. Predstavljene su suradničke strategije učenja za uključivo obrazovanje koje se odnose na metode i pristupe koji promiču zajednički rad među učenicima, učiteljima i ostalim sudionicima obrazovnog procesa kako bi se stvorilo uključivo okruženje za sve učenike, bez obzira na njihove sposobnosti, potrebe ili socijalne i kulturne pozadine. Nekoliko je  ključnih suradničkih strategija za uključivo obrazovanje navedeno u nastavku:

1. Timsko poučavanje: Suradnja među nastavnicima: Učitelji različitih predmeta ili specijalizacija rade zajedno kako bi osigurali da svi učenici imaju pristup kvalitetnom obrazovanju. Ovo može uključivati zajedničko planiranje, vođenje nastave ili podjelu uloga u učionici; Timski rad specijalnih pedagoga i redovnih učitelja: Uključivanje specijalnih pedagoga u redovnu nastavu kako bi se prilagodili materijali i metode poučavanja učenicima s posebnim potrebama.

2. Suradnja među učenicima; Grupni rad: Učenici rade u malim grupama, gdje svatko može doprinositi na način koji odgovara njihovim sposobnostima. To potiče učenje kroz suradnju, razvoj socijalnih vještina i osjećaj zajedništva.; Učenje kroz vršnjačko podučavanje: Učenici međusobno dijele znanje i pomažu jedni drugima, što potiče empatiju i razumijevanje različitih sposobnosti i perspektiva.

3. Uključivanje roditelja i zajednice; Partnerstvo s roditeljima: Aktivno uključivanje roditelja u obrazovni proces, kroz redovite sastanke, radionice i sudjelovanje u školskim aktivnostima, doprinosi stvaranju podržavajućeg okruženja za učenike; Suradnja s lokalnom zajednicom: Uključivanje lokalnih organizacija, stručnjaka i resursa može obogatiti obrazovni proces i osigurati dodatnu podršku učenicima s posebnim potrebama.

4. Individualizirani obrazovni planovi (IOP); Izrada IOP-a: Suradnja između učitelja, specijalnih pedagoga, roditelja i samih učenika u izradi individualiziranih planova koji su prilagođeni specifičnim potrebama i ciljevima svakog učenika. Ovi planovi definiraju strategije poučavanja, prilagodbe u učionici i potrebne resurse.

5. Redovita evaluacija i prilagodba; Suradničko praćenje napretka: Učitelji i specijalni pedagozi redovito se sastaju kako bi raspravili napredak učenika, procijenili učinkovitost strategija i, po potrebi, napravili prilagodbe u obrazovnom planu.; Povratne informacije: Uključivanje učenika u proces evaluacije omogućuje im da izraze svoje potrebe i prijedloge, čime se osigurava da strategije ostanu relevantne i učinkovite.

6. Profesionalni razvoj; Suradničke radionice i trening: Organizacija zajedničkih treninga i radionica za nastavnike i ostalo osoblje, s ciljem dijeljenja najboljih praksi i razvoja novih strategija za inkluzivno obrazovanje.

Primjena ovih suradničkih strategija pomaže u stvaranju školske kulture koja cijeni raznolikost, promiče jednakost i omogućuje svakom učeniku da ostvari svoj puni potencijal. Na seminaru si bili predstavljeni primjeri najboljih praksi suradničkih strategija za uključivo obrazovanje.

Peti dan seminara bio je posvećen procjeni efektivnosti uključivih obrazovnih praksi. Ova procjena je ključna za osiguranje da svi učenici, bez obzira na njihove individualne potrebe, dobiju kvalitetno obrazovanje. Ova procjena uključuje sustavno praćenje i analizu kako različiti inkluzivni pristupi utječu na akademski napredak, socijalnu integraciju i emocionalnu dobrobit učenika. Metode procjene mogu uključivati kvantitativne podatke, kao što su rezultati testova i prisutnost, ali i kvalitativne podatke, poput povratnih informacija od učenika, roditelja i nastavnika. Kroz redovitu evaluaciju i prilagodbu strategija, škole mogu kontinuirano poboljšavati svoje prakse, osiguravajući da inkluzivno obrazovanje ne samo da integrira učenike s posebnim potrebama, već i aktivno potiče njihovu uspješnost i razvoj u svim aspektima.

Napravljena je radionica u okviru koje je trebalo osmisliti alate za procjenu. Nakon završetka obrazovnog dijela uslijedila je dodjela certifikata o uspješno završenom seminaru.

Slike 8. i 9. Ivan Plačko i Barbara Funken prilikom dodjele certifikata o uspješno završenom seminaru

Ova je objava ostvarena uz financijsku potporu Europske komisije. Ona izražava isključivo stajalište njenih autora i Komisija se ne može smatrati odgovornom pri uporabi informacija koje se u njoj nalaze.