Kao dio kontinuiranog ulaganja u unaprjeđenje znanja i vještina s ciljem što kvalitetnijeg rada, TICM provodi projekt Obzor znanja. Ovo je već treći TICM-ov projekt financiran u sklopu Erasmus+ programa kao dio Ključne aktivnosti 1 u području obrazovanja odraslih. Projektne aktivnosti sastoje se od sudjelovanja TICM-ovih djelatnika u strukturiranim tečajevima organiziranima diljem Europske unije. Prvi takav tečaj u kojem je sudjelovao direktor TICM-a, Ivan Plačko održan je u Dublinu u Irskoj od 3. do 8. veljače 2020. u organizaciji Europass Teacher Academy. Naziv tečaja 4Cs dolazi od akronima engleskih riječi Creativity, Critical Thinking, Communication i Collaboration u prijevodu: kreativnost, kritičko razmišljanje, komunikacija i suradnja. Već neko vrijeme se o ovim vještinama govori kao o ključnima za edukatore u 21. stoljeću i često se njihova vrijednost naglašava u teoriji, ali prerijetko primjenjuje u praksi. Kreativnost i kritičko mišljenje čine nedjeljiv skup stavova i vještina potrebnih za proaktivno djelovanje i inovativni pristup. Organizator tečaja tvrdi da se ove vještine mogu naučiti i primijeniti u praksi i cijeli tečaj usmjeren je na usvajanje tehnika i alata koje to omogućuju.
Upoznavanje na početku tečaja i voditeljica Eimear Hanley
Komunikacijske i suradničke, odnosno kolaboracijske, vještine su ključne životne vještine koje ljudi stječu u svakodnevnim interakcijama i imaju značajan utjecaj na način usvajanja znanja, povezivanja s drugima te općenito na kvalitetu i uspjeh u privatnom i poslovnom životu. Osim unaprjeđenja prije spomenutih 4C, tečaj je osmišljen da pozitivno utječe i na drugih 4C – curiosity, confidence, caring i cooperation, u prijevodu znatiželju, samopouzdanje, brigu za druge i suradnju.
Cilj tečaja je pružiti sudionicima znanje, vještine i samopouzdanje potrebno za uključivanje ovih izrazito korisnih elemenata u svakodnevni rad. Način na koji se to radi temeljen je isključivo na učenju kroz rad (engleski learning by doing). Sudionici su imali prilike naučiti mnogo o kreativnom procesu, kritičkom promišljanju, kvalitetnoj komunikaciji i poticanju suradnje te upoznati se s praktičnom primjenom niza alata i pristupa edukaciji.
Ivan Plačko predstavlja Centar znanja Međimurske županije i TICM sudionicima tečaja
Voditeljica tečaja bila je iskusna edukatorica Eimear Hanley, radni jezik tečaja engleski, dok su sudionici bili učitelji iz različitih zemalja Europske unije, točnije Italije, Belgije, Njemačke, Španjolske, Poljske i Hrvatske.
U nastavku je kratki pregled samog tečaja te dijela alata i vježbi koje su na njemu obrađene.
Prvi dio tečaja bio je fokusiran na komunikaciju, odnosno na tehnike za poboljšanje komunikacije među učenicima. Komunikacija je proces prijenosa informacije od pošiljatelja do primatelja. Fokus tečaja bio je na poboljšanju komunikacije učitelja, odnosno predavača prema učenicima i na općenito poboljšanje komunikacije u situacijama učenja. Iako se može činiti jednostavnom, tema komunikacija je vrlo kompleksna. Na prijenos poruke od pošiljatelja do primatelja, odnosno od govornika do slušatelja može utjecati cijeli niz čimbenika kao što su osjećaji, kulturološki kontekst, lokacija i niz drugih. Postoje različite vrste komunikacije. Govorna ili verbalna komunikacija može biti izravno licem u lice, telefonom, radiom, televizijom ili drugim medijem. Neverbalna komunikacija uključuje niz elemenata kao što su govor tijela, geste, način oblačenja, ponašanje, pozicioniranje i poze, ton glasa, gestikulacije i znatno utječe na sadržaj verbalnog dijela komunikacije. Pisana komunikacija uključuje sve pisane sadržaje, dok vizualizacije mogu biti snažni alati za prenošenje poruka.
S ciljem unaprjeđenja komunikacijskih vještina kao ključnih alata u prijenosu znanja, sudionici tečaja upoznali su se i praktično primijenili niz tehnika i igara koje se mogu koristiti za ovu svrhu.
Rad u grupama i velik broj praktičnih vježbi značajke su 4Cs tečaja
Running dictation u slobodnom prijevodu Diktiranje u trku je vrlo zabavna i dinamična vježba za angažman učenika i poticaj na aktivno čitanje, pisanje, slušanje i govor. Može se koristiti u različitim kontekstima, a na tečaju je korištena za upoznavanje i ‘razbuđivanje’ polaznika tečaja uz istovremeno učenje o Dublinu i Irskoj. Voditeljica je prije tečaja pripremila kratke tekstove o povijesti i znamenitostima Irske i Dublina i zalijepila ih na razna mjesta u prostoriji u kojoj se održavala radionica. Na početku igre polaznici su podijeljeni u parove koje su činili ‘Igrač A’ i ‘Igrač B’. Svaki od igrača dobio je svoj set pitanja i nije ih smio pokazati suigraču. Kad je igra počela igrač A je pročitao pitanje, a igrač B trebao je shvatiti pitanje, pronaći odgovor u jednom od tekstova koji su bili izvješeni na zidovima i izdiktirati odgovor igraču A. Nakon što su skupljeni i zapisani odgovori na sva pitanja igrača A, igrači mijenjaju uloge te igrač B postavlja pitanja, a Igrač A traži odgovore. Prvi par koji prikupi sve točne odgovore je pobjednik s time da se odgovori priznaju jedino ukoliko su točni te precizno i gramatički pravilno zapisani. (Pravila igre dostupna su na ovoj poveznici, a video djece kako igraju ovu igru na satu engleskog jezika dostupan je na ovoj poveznici).
Zip-zap-zop je igra koja je korištena u više navrata tijekom tečaja kako bi se podigla pažnja i energija među polaznicima i dodatno poboljšala grupna dinamika. Igra se često koristi kao vježba zagrijavanja u kazalištima, a ponekad i kao eliminacijska igra. Pravila imaju mnogo varijacija. Osnovni oblik igre, koji je korišten i na ovom tečaju, je formiranje kruga polaznika i slanje “impulsa energije“ pokazivanjem na nekog drugog igrača istovremenim govorenjem riječi „Zip“. Igrač na kojeg je pokazano treba reći „Zap“ i pokazati na sljedećeg igrača po svojem izboru koji treba reći „Zop“ koji opet pokazuje na nekog drugog igrača u krugu koji govori „Zip“ itd. Kad neki igrač ne reagira na vrijeme ili kaže krivi izraz, ispada iz igre. Iako djeluje trivijalno, igra je vrlo brza i zahtijeva maksimalnu koncentraciju igrača. Svi igrači trebaju budno paziti i pratiti tijek igre te održavati kontakt očima kako bi primili odnosno prenijeli „impuls energije“ na sljedećeg igrača i kako bi održali ritam igre. Ova vrsta igre ima različite varijacije u različitim podnebljima. Kad se igra kao eliminacijska igra, zadnja tri igrača se smatraju pobjednicima. (Više o ovoj igri dostupno je na ovoj poveznici, a snimka igre dostupna je na ovoj poveznici).
Igra Small Talk u slobodnom prijevodu „Ćaskanje“ igra se tako da igrači naprave vanjski i unutarnji krug. Igrači iz vanjskog i unutarnjeg kruga naizmjenično po jednu minutu razgovaraju, odnosno ćaskaju o prethodno zadanim ‘općim’ temama. Na tečaju su zadane teme bile vremenske prilike, trenutna zbivanja i sport, što su i inače najčešće teme ćaskanja. Nakon jedne minute vanjski krug se pomiče te počinje ćaskanje s drugim igračem. Na ovaj način potiče se komunikacija i upoznavanje među sudionicima, umanjuje anksioznost te unaprjeđuje grupna dinamika. Igra se može igrati na više načina – npr. igrači mogu razgovarati o tome što imaju zajedničko i to zatim zapisati te se to analizira na kraju igre. Nekoliko načina igranja ove igre predstavljeno je na ovoj poveznici.
Role Playing Game, odnosno igra igranja uloga je igra u kojoj učenici preuzimaju ulogu učitelja/predavača na način da improviziraju predavanje. Učenicima se prethodno zada rečenicu ili neki drugi element koji trebaju inkorporirati u sadržaj izlaganja. Polaznicima ovog tečaja je kao rečenica koju je trebalo integrirati u izlaganje zadan citat kultnog blues gitariste BB Kinga o učenju The beautiful thing about learning is nobody can take it away from you. Da bi se ova igra kvalitetno odigrala, igrač se treba potpuno uživiti u ulogu predavača, osmisliti cijelo izlaganje i u njega integrirati prethodno zadanu rečenicu. Uz to, učenike stavlja u ulogu učitelja što je korisno za promjenu perspektive i potiče uključenost u proces učenja. Postoji mnogo sličnih igara igranja uloga, a prikaz nekih od njih dostupne su na ovoj poveznici. Različiti pristup Role Playing igrama je osmišljavanje cijele lekcije u stilu RPG računalnih igara. Ovaj pristup nije bio prikazan na tečaju, no znatiželjni mogu saznati više o njemu na ovoj poveznici.
Vježbe za poticanje kreativnosti uključivale su i crtanje
Aktivno slušanje i „Model 4 uha“
Preduvjeti za aktivno slušanje su da slušamo s nepodijeljenom pažnjom, odnosno bez distrakcija kao što je najčešće pametni telefon i bezbroj aplikacija na njemu, suosjećajno slušanje u kojem je bitno prepoznati osjećaje i smisao onoga što sugovornik govori te iskazati empatiju. Slušatelj mora biti autentičan odnosno iskren prema sebi, a ne prijetvoran i treba imati izraženu sposobnost otklona od vlastitih pogleda i namjera. Korisne tehnike za poticanje aktivnog slušanja su parafraziranje, odnosno ponavljanje ključnih izrečenih poruka svojim riječima, pojašnjavanje kada je izrečeno nejasno ili preopćenito, sondiranje, odnosno postavljanje potpitanja čime slušatelj pokazuje da je zainteresiran i proaktivan; verbaliziranje, odnosno otkrivanje neizrečenih mišljenja i emocija; reflektiranje, tj. ponavljanje rečenog i povratna informacija na rečeno te sažimanje na kraju razgovora u kojem se sumiraju glavne izrečene ideje i zaključci. Razvijena vještina slušanja omogućuje drugoj osobi da se osjeća ugodno, da ima povjerenje u slušača, i da mnogo lakše izrazi upravo ono što je zaista željela reći.
Prema psihologu Friedmann Schulz von Thunu koji je osmislio Model 4 uha, kad osoba razgovara s drugom osobom ona prenosi četiri različite poruke po čemu je ovaj komunikacijski model i nazvan. Temelj ovog modela je pogled na slušanje kao proces koji podrazumijeva mnogo više od toga da slušatelj „čuje riječi“. Slušanje obuhvaća i razumijevanje primljene poruke, situacije u kojoj se poruka prenosi, pošiljatelja poruke, odnosno sugovornika i odnosa između nas kao slušatelja i sugovornika. Prema modelu svaka informacija ima 4 razine ili aspekta, a svaka reakcija ovisi o „uhu“ kojim slušatelj informacije sluša izjavu. Prema tome ista poruka može biti shvaćena različito ako ju se sluša različitim „uhom“ ili kombinacijom „uha“. 4 „uha“ ovom modelu su 1) Uho za objektivni sadržaj/predmet poruke (engl. Objective content) – ovim „uhom“ razumijevamo objektivni sadržaj izrečenog.; 2) Uho za samootkrivanje (engl. Selfdiclosure) – ovim „uhom“ razumijevamo što nam govornik otkriva o sebi kao osobi i što se s njime događa; 3) Uho za apel kojim slušamo što govornik očekuje da slušatelj napravi temeljem poruke, odnosno što očekuje da bi slušatelj trebao misliti ili osjećati na temelju priopćenja; 4) Uho za međuodnos govornika i slušatelja kojim razumijevamo što osoba koja govori misli koga ima pred sobom. Model 4 uha je odličan za vježbanje aktivnog slušanja pri čemu je cilj na prvom mjestu shvatiti sugovornika, a tek onda biti shvaćen. Primjer koji je korišten kod predstavljanja vježbe dostupan je na ovoj poveznici, a upute primjenu Modela 4 uha u nastavnom procesu dostupne su na ovoj poveznici.
Piramida učenja
Kako bi se ukazalo na efektivnost različitih načina komuniciranja i podučavanja te njihov utjecaj na usvajanje znanja, polaznici su se upoznali s konceptom piramide učenja. Pri tome se pretpostavlja da količina usvojenog znanja o predmetnoj temi raste od najniže prema najvišoj primjenom sljedećih metoda: 1) čitanje; 2) slušanje; 3) gledanje grafičkih prikaza; 3) gledanje videa; 4) posjet izložbama / lokacijama; 5) gledanje demonstracije; 6) sudjelovanje u praktičnim radionicama; 7) osmišljavanje lekcija; 8) simuliranje, modeliranje ili sudjelovanje u lekciji; 9) osmišljavanje i provedba lekcije. Iako postoje i druge gradacije te ima mnogo nedorečenosti zbog čega je čest predmet kritike, piramida učenja je dobar alat za promišljanje o pristupima učenju i metodama podučavanja.
Igra „Hot seat“ ili „Vruća stolica“ je odlična igra za unošenje dinamike u grupni rad i za bolje usvajanje pojmova koje je potrebno naučiti. Najčešće se igra na način da se dvije grupe natječu u pogađanju pojmova. Jedan član svake grupe sjedne u stolicu koja je leđima okrenuta ploči na kojoj moderator upisuje pojmove koje je potrebno pogoditi. Ostali članovi grupe članu koji je u „vrućoj stolici“ trebaju predstaviti pojam koji piše na ploči bez korištenja tog pojma. Moguća je i verzija da se pojam predstavlja samo mimikom. Tim čiji član prvi pogodi pojam dobiva bod. Za sljedeći pojam drugi član sjeda u „vruću stolicu“ i tako se izmjenjuju dok se ne pogode svi pojmovi. Kratki video s uputama za igranje ove igre dostupan je na ovoj poveznici, a precizne upute dostupne su na ovoj poveznici.
Glas i 4P
Glas je izrazito važan dio komunikacije posebno za edukatore. Četiri ključne stvari na koje je potrebno obratiti pažnju kod govora (na engleskom jeziku nazvane 4P – Pace, Pitch, Power, Pause) su brzina govorenja, ton glasa, glasnoća govora i pauze u govoru. Prevelika brzina govorenja (engl. Pace) može umoriti ili frustrirati, dok presporo govorenje može biti dosadno i naporno za slušanje. Brzina govora treba varirati tijekom izlaganja kako bi se zadržala pažnja slušatelja. Kad se želi naglasiti neki dio, preporuča se usporiti govor i govoriti posebno razborito. Kad se govori o manje važnim dijelovima može se govoriti malo brže. Umjerena brzina govorenja treba dominirati izlaganjem. Ton glasa (engl. Pitch) može se nazvati i njegovom ‘muzikalnošću’. Kad se govori u jednom tonu, odnosno monotono velika je vjerojatnost da će se slušatelja uspavati. Pri govorenju je potrebno mijenjati ton u skladu sa značajem onoga o čemu govorimo. Npr. kad smo uzbuđeni ton glasa se diže, a kad smo ozbiljni ili natmureni ton glasa pada. Ton glasa treba koristiti za naglašavanje ključnih dijelova izlaganja. Glasnoća ili snaga glasa (engl. Power) koristan je alat za održavanje pažnje i motivacije slušatelja. Pri tome je moguće i ‘šaptati’ i istovremeno postići željeni rezultat kod slušatelja. Optimalna glasnoća ovisi o nizu faktora kao što su veličina prostorije u kojoj se govori te veličina i tip slušateljstva. Glasnoća glasa treba biti dovoljna da i slušatelji koji su najudaljeniji od govornika mogu čuti govor, ali da istovremeno ne bude preglasna onima koji su u prvim redovima. Glasnoća isto može biti dobar alat za naglašavanje ključnih dijelova i unošenje dodatne dramatike u izlaganje. Pauze u govoru (engl. Pause) omogućavaju slušateljima da upiju i analiziraju ono što je govornik rekao. Izravno utječu na brzinu govora i mogu biti snažan alat za pobuđivanje znatiželje. Osim što slušateljima daju prilike da ‘uhvate’ tijek izlaganja, pauze im daju mogućnost da razmisle o rečenome i da oforme vlastito mišljenje o temi izlaganja. Pauza, odnosno tišina u govoru može nositi i značajnu informaciju. Osim verbalne komunikacije, odnosno govora, na tečaju je obrađeno i područje neverbalne komunikacije odnosno komunikacije koja se ostvaruje nekim drugim sredstvima osim riječi, npr. izrazom lica, pozom itd.
Konstruktivna kritika
Kod komunikacije je izrazito važno dati kvalitetnu povratnu informaciju. U slučaju da smatramo da nešto što je sugovornik napravio ili rekao treba promijeniti u davanju povratne informacije, potrebno se voditi načelima konstruktivne kritike. Neka od osnovnih načela su: izbjegavanje generalizacija, pokazivanje poštovanja prema slušatelju, naglašavanje pozitivnog, davanje preporuka za popravljanje specifičnih dijelova, pokazivanje da smo razumjeli poruku koju nam osoba prenosi, poticaj na nastavak, prvo postaviti pitanja a tek onda davati sugestije, biti otvoren i iskren, izbjegavati predrasude i zauzeti neutralan stav. Postoje i drugi popisi osnovnih načela konstruktivne kritike, no potrebno je imati na umu da konstruktivna kritika uvijek mora biti usmjerena na iznalaženje konkretnih rješenja i davanje nove prilike.
Kao primjer javnog govora u kojem je korišten cijeli niz verbalnih i neverbalnih tehnika polaznicima tečaja je prikazan video s govorom pobjednice Toastmasters svjetskog prvenstva u javnom govoru 2018. godine. Nakon gledanja videa polaznici su podijeljeni u parove te su analizirali dobre i loše strane izlaganja korištenjem tzv. sendvič metode kritike. Ovo je korisna i često korištena metoda davanja konstruktivne kritike, a sastoji se u tome da se negativni dio kritike stavi u sendvič između dva pozitivna dijela povratne informacije odnosno dvije pohvale. Na ovaj način se umanjuje negativna reakcija kod onih kojima je kritika upućena i razgovor je ugodniji za obje strane. Ipak, pri ovome treba paziti da kritika bude jasno komunicirana i da ima opipljiv utjecaj na promjenu neželjenog ponašanja. Iako može biti korisna, ova metoda ima i niz nedostataka. Više informacija o sendvič metodi dostupno je na ovoj poveznici.
Jedna od tehnika za davanje povratne informacije i poticanje suradnje i kreativnosti kod učenja koja je obrađena na tečaju je i tzv. Austin’s Butterfly. Primjer korištenja ove metode dostupan je na ovoj poveznici.
Igra 5 činjenica je vrlo jednostavna igra u kojoj svaki od sudionika mora navesti 5 činjenica o zadanoj temi dok drugi sudionici i moderator glasno broje. Iako igra zvuči trivijalno, dobra je za ponavljanje gradiva i poticanje grupne dinamike, a može se igrati u kombinaciji s drugim igrama.
Jedna od zanimljivijih vježbi za poticanje suradnje u grupi je vježba nazvana Gordijski čvor. Igra se na način da svi igrači naprave krug te se uhvate za ruke sa najdaljim igračem na suprotnoj strani kruga. Na taj način su ruke svih igrača isprepletene, a cilj igre je ‘rasplesti’ ovaj čvor do najveće moguće mjere. Igra zahtijeva intenzivnu komunikaciju i suradnju među igračima te pomalo spretnosti i ponekad se ne može odigrati do kraja, ali je vrlo zabavna. Snimka ove igre dostupna je na poveznici.
Jigsaw Classroom ili Učionica slagalica je često korišten pristup suradničkom učenju. Učenici se podijele u grupe od 5 do 6 osoba pri čemu svaka grupa ima jednog vođu. Lekcija koja se obrađuje se podijeli u 5 do 6 dijelova pri čemu svaki od članova grupe obrađuje jedan segment. Učenici iz različitih grupa koji su obrađivali isti segment zatim rade u istim ‘ekspertnim’ grupama u kojima detaljno obrađuju svoj segment. Nakon rada u ‘ekspertnim grupama’ igrači se vraćaju svojoj matičnoj grupi i tamo prezentiraju segment za koji su bili zaduženi ostalim članovima grupe koji postavljaju pitanja. Na tečaju je Jigsaw classroom pristup korišten u nekoliko navrata, a detaljni prikaz cijelog pristupa dostupan je na sljedećoj poveznici.
Jedna od tema tečaja bila je i kreativnost i upoznavanje s alatima i vježbama za njezino poticanje. Postoje različite definicije kreativnosti, a dva su najčešća značenja koja se pridaju kreativnosti: (a) kreativnost kao stvaralaštvo, odnosno stvaranje novih i originalnih proizvoda u područjima ljudske djelatnosti i (b) kreativnost kao osobina ili skup osobina koje će omogućiti, potaknuti, izazvati kreativni produkt. (Opsežan pregledni članak na hrvatskom jeziku na temu kreativnosti i pedagogije dostupan je na ovoj poveznici). Postoje različiti pogledi na kreativni proces (4 koraka, 5 koraka) i niz vježbi za poticanje kreativnosti. Jedna od najčešće korištenih vježbi je ona u kojoj moderator zada neki predmet, a igrači trebaju u što kraćem vremenu nabrojati što je moguće više potencijalnih primjena tog predmeta pri čemu se mogu navoditi i sasvim neobične ili nevjerojatne primjene. Na taj način potiče se ‘razmišljanje van okvira’ a vježba je dobra za ‘brainstorming’.
Acrostic poem ili akrostih je još jedna vježba s kojom su se upoznali sudionici tečaja, a dobra je za poticanje kreativnog razmišljanja i pisanja. Primjeri akrostiha dostupni su na ovoj poveznici.
Praktična primjena naučenog tijekom predavanja
U prethodnom pregledu naveden je samo niz alata i vježbi korištenih u 4Cs tečaju. Zanimljivost ovog tečaja bila je i u tome što su zadnji dan radnog dijela svi sudionici trebali u praksi primijeniti naučeno na način da održe lekciju na temu po vlastitom izboru jednoj drugoj grupi koju je doveo organizator tečaja. Grupa u kojoj je bio Ivan Plačko sastojala se od 4 člana iz 4 različite države (Italija, Belgija, Španjolska i Hrvatska) pa je odabran naslov lekcije „4 države“. Voditelji su kroz različite vježbe upoznali sudionike s zanimljivostima iz 4 spomenutih država. Pri realizaciji lekcije korištene su vježbe: 5 činjenica, Diktiranje u trku i Vruća stolica. U 45 minuta koliko je trajala lekcija sudionici su izrazito aktivno i motivirano sudjelovali te stekli niz novih spoznaja o navedenim državama, dok su voditelji mogli u praksi primijeniti stečena znanja.
Sudionici 4Cs tečaja u Dublinu s certifikatima o pohađanju tečaja
Teoretska i praktična znanja naučena tijekom tečaja koristit će se u svakodnevnom radu, a posebno u edukacijama koje organizira TICM. Tako je već tjedan dana nakon tečaja Ivan Plačko održao dio edukacije iz naprednih informatičkih znanja polaznicima Klubova za zapošljavanje Međimurske županije pri čemu je koristio vježbe 5 činjenica i vježbu za poticanje kreativnosti u kojoj su sudionici trebali navesti što veći broj primjena Google mapa koje su netom prije obradili na predavanju. Korištene su i tehnike davanja i prikupljanja konstruktivne kritike te niz drugih znanja stečenih u okviru 4Cs tečaja.
Predstavljanje projekta i primjena stečenih znanja na jednoj od niza edukacija u TICM-u
Ova objava odražava isključivo stajalište autora objave i Komisija se ne može smatrati odgovornom prilikom uporabe informacija koje se u njoj nalaze.
