U vremenu mnogobrojnih inovacija, na tržištu još uvijek ima nezadovoljenih potreba klijenata koje treba otkriti. Međutim samo dio tih nezadovoljenih potreba su tehnološki izvedive, a samo dio nezadovoljenih potreba koje su tehnološki izvedive su u isto vrijeme i poslovno održive. Ukoliko inovacija zadovoljava sva tri navedena kriterija, nju se naziva utrživom inovacijom, a zadatak design thinking metode je pronaći takvu inovaciju i zadržati je u tom području utrživih inovacija.
Kako bi se potaknuo timski rad i kreativno razmišljanje, 11. lipnja 2019. godine u Tehnološko-inovacijskom centru Međimurje (TICM) održana je Design thinking edukacija na kojoj su polaznici imali prilike upoznati korake procesa kroz praktičnu primjenu na konkretnim zadacima. Edukaciju je vodio g. Neven Tamarut, mag. oec., direktor za razvoj poslovanja u STEP-RI znanstveno-tehnologijskom parku Sveučilišta u Rijeci zajedno s g. Mariom Vukelićem, mag. ing, suradnikom na EU projektima.
Atmosfera na edukaciji o metodi design thinking
Design thinking je metoda kreativnog traženja rješenja za utvrđeni problem na način da se potiče kreativno mišljenje i vizualno izražavanje. Taj proces pomaže u razumijevanju korisnika, redefiniranju problema i kreiranju inovativnih rješenja te omogućava smanjenje troškova istraživanja i razvoja.
Proces design thinking metode sastoji se od pet faza. Empatizacija predstavlja prvu fazu, odnosno ključnu fazu cijelog procesa. Suosjećanjem se može doprijeti do korisnika kako bi se obuhvatila srž njihovih frustracija, prepreka, želja i potreba te se na taj način artikuliraju pravi problemi.
Druga faza služi za određivanje problema temeljenog na potrebama korisnika, a za kojega potrebno naći rješenje kroz ostatak procesa. Problem mora biti strukturiran konkretno da bi rješenje bilo primjenjivo, ali bez da se smanji područje istraživanja.
U fazi ideacije stvaraju se razne ideje uz pomoć određenih tehnika kako bi se riješio definirani problem. Koriste se grupne tehnike poput oluje mozgova, nakon čega se ideje grupiraju i odabiru ostvarive ideje kako bi se rješenja mogla prilagoditi korisniku.
Cilj četvrte faze, odnosno prototipiranja je fizička izrada ideje. Radi se konkretnom razvoju prototipa ili se izrađuju modeli kako bi se vidio doživljaj korisnika. Nakon toga slijedi faza testiranja u kojoj korisnici daju povratne informacije o rješenju koje je tada potrebno analizirati. Ukoliko je potrebno, proces kreće u novu iteraciju od druge faze kako bi se kreirala nova rješenja.
