< povratak

5. lipnja 2007. vlasnikom cijelog kompleksa vojarne postala je Međimurska županija. Ugovor o primopredaji potpisali su tadašnji premijer Ivo Sanader i međimurski župan Josip Posavec te je time okončano dvije godine dugo razdoblje rješavanja pitanja bivših vojnih nekretnina na području Međimurja. Vrijednost ovih nekretnina tada je procijenjena na 67 milijuna kuna, a zauzvrat se Međimurska županija za potrebe MORH-a do kraja 2011. godine obvezala izgraditi 10 skladišta te osigurati 350 četvornih metara prikladnog uredskog prostora za potrebe MORH-a. Kasnijim sporazumima Međimurska županija je oslobođena obveza izgradnje skladišta i uređenja dodatnog prostora za MORH.

Ubrzo nakon toga, Međimurska županija i Regionalna razvojna agencija Međimurje REDEA (sada Javna ustanova za razvoj Međimurske županije REDEA) pokreću inicijativu revitalizacije vojarne i njezinog stavljanja u funkciju razvoja. Idejno rješenje je predviđalo da se prostor dalje razvija u dva segmenta koja bi se međusobno upotpunjavala. Izgrađeni dio (brownfield) postat će Centar znanja Međimurske županije u kojem će djelovati razvojne, visokoobrazovne, poduzetničke i znanstvene institucije dok će neizgrađeni dio preko pruge prema Pribislavcu (greenfield) biti industrijska zona te je nazvan Poslovna zona Međimurje.

Od 2007. godine do danas (2020. godina), u Centru znanja rekonstruirane su bivša zgrada zapovjedništva u kojoj djeluje Javna ustanova za razvoj Međimurske županije REDEA, Međimurska energetska agencija MENEA i MIN – Međimurje, Investicije, Nekretnine; zgrada Međimurskog veleučilišta u Čakovcu zajedno sa zgradom studentskog doma i Centra održivog razvoja, zatim tri zgrade Tehnološko-inovacijskog centra Međimurje, bivša stražarnica koja je preuređena u Međimursku palaču turizma, te bivša jahaona u kojoj djeluje Razvojno-edukacijski centar za metalsku industriju – Metalska jezgra Čakovec.

 

 

Izradu vremenske crte sufinancirala je Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj.