16. kolovoza 1891. godine donesena je odluka o gradnji vojarne u Čakovcu. Kompleks od 21 zgrade izgradilo je poduzeće Hirschel – Baschrach iz Nagykanigzse, a vojarna je službeno otvorena 1896. godine. Od samog otvaranja vojarne potkraj 19. stoljeća, ona je korištena u nekoliko različitih političkih sustava. Pedesetak hektara površine na kojoj se nalazi, koristilo se za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevine Jugoslavije, Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i naposljetku u Republici Hrvatskoj. 17.9.1991. godine mirnim zauzimanjem vojarna zajedno s velikom količinom oružja prelazi pod upravu Hrvatske vojske čime Međimurje postaje prvo u potpunosti oslobođeno područje u Hrvatskoj. Vojarna je 1994. godine preimenovana u vojarnu Nikola Šubić Zrinski i služila je vojnoj namjeni u Domovinskom ratu i kasnije do prestanka potrebe za vojskom nakon završetka rata.
Prostori su u svim državnim režimima imali vojnu namjenu sve do 2004. godine, kada su nakon odlaska Hrvatske vojske zapušteni. U vrijeme vojne namjene, zgrade TICM1 i TICM2 imale su ulogu spavaonica, a zgrada TICM3 bila je mehaničarska radionica.
-
- Vojarna krajem 19. stoljeća – Austro-Ugarska
-
- Vojarna krajem 19. stoljeća – Austro-Ugarska
-
- Vojarna 30-tih godina 20. stoljeća – Kraljevina SHS
-
- Vojarna 30-tih godina 20. stoljeća – Kraljevina SHS
-
- Vojarna za vrijeme SFR Jugoslavije
Izradu vremenske crte sufinancirala je Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj.
